U domu na čakovečkom Jugu jučer je vladalo posebno veselje – Julijana Srpak rođ. Novak proslavila je svoj 102. rođendan. Okružena obitelji, prijateljima i brojnim čestitarima, ova skromna i vrijedna žena još je jednom pokazala da godine nisu prepreka vedrini duha i ljubavi prema životu.
Stotinu godina sjećanja: Od Mihovljana do Čakovca
Julijana je rođena 24. veljače 1924. godine u Mihovljanu. Njezin životni vijek obuhvatio je gotovo cijelo jedno stoljeće velikih društvenih i povijesnih promjena, no njezina osobna priča prije svega je priča o radu, izdržljivosti i obitelji.
Još prije početka Drugog svjetskog rata zaposlila se u poduzeću „Janje“ koje se bavilo preradom vune. Nakon rata kratko je radila kao ravnateljica dječjeg vrtića u Čakovcu, a potom odlazi u zagrebačku „Pobjedu“ gdje upoznaje svog budućeg supruga Miju.
Godine 1955. vraća se s obitelji u Čakovec i do umirovljenja radi kao tkalja u čakovečkom Čateksu. Prisjećajući se tih dana, često ističe kako se radilo u tri smjene i teškim uvjetima, no kako čovjek sve izdrži kada radi za sebe i svoju obitelj.
U 102. godini i dalje aktivna: Vrt, kuhanje i domaći rezanci
Danas Julijana živi sa sinom Dragutinom. Ponosna je baka dviju unuka, Dubravke i Vesne, te prabaka troje praunuka koji s obiteljima žive u Austriji. Unatoč poodmakloj dobi, i dalje je iznimno aktivna.
Sin Dragutin otkriva da tajna njezine dugovječnosti možda leži upravo u tome što nikada ne miruje. Julijana i danas:
Zahvaljujući njezinim vrijednim rukama, obitelj te proizvode ne mora kupovati u trgovini.
Do prije nekoliko godina redovito je vozila bicikl, a danas radije odlazi u lagane šetnje. U „slobodno vrijeme“, kako kaže, pogleda koju seriju – što je gotovo jedini dio dana kada zastane.
Poruka mladima: Treba raditi i ne gubiti vrijeme
Govoreći o stoljeću iza sebe, priznaje kako joj je ponekad teško povjerovati koliko je vremena tako brzo prošlo. No, njezina poruka ostaje jasna i jednostavna: „Treba raditi i što manje vremena gubiti na nepotrebne stvari.“
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj živi tek nešto više od 200 stogodišnjaka, a Međimurska županija poznata je po iznadprosječnoj dugovječnosti svojih stanovnika. Julijana je živi dokaz da se snaga mjeri strpljenjem, a dugovječnost vedrim duhom i neumornim radom.
Čestitari nisu izostali
Među prvima koji su Julijani osobno uputili čestitke bili su zamjenica gradonačelnice Grada Čakovca Lana Remar, predsjednik Gradskog kotara Jug Mirko Doroghazi te članice Vijeća Branka Murković i Ljubica Tkalčec. Uz njih, radost su podijelile i dugogodišnja prijateljica Štefanija Pogorelec te nećakinja Ana Novak sa suprugom Josipom.
Svima koji su je došli razveseliti Julijana je uzvratila toplinom i osmijehom, pokazavši da dob zaista nema veze s duhom koji ostaje mlad.
Izvor i fotografija: Grad Čakovec